Kao što je rekao bl. Alojzije Stepinac: “Kada vam sve uzmu, ostaju vam dvije ruke. Sklopite ih na molitvu i tada ćete biti najjači”. Zaista je tako. Molitva je ona koja nas podiže, Duh Sveti je sama ljubav koja nam se daje kako bi nas vodila onda kada nam je najteže, onda kada ne vidimo izlaza. Iskrena molitva, molitva iz srca je najbolje molitva, to je molitva koja je Gospodinu najdraža. Na trenutak se zaustavite, zatvorite oči i zaboravite na sve što je oko vas. Zamislite sliku Gospodina na Križu koji je svoj život dao radi nas i naših grijeha. Da si jedini na svijetu Isus bi to isto učinio, žrtvovao se da bi ti zadobio vječni život. Predaj Isusu sve svoje zahvale, brige, molitve. Razgovaraj sa njim, zamisli koliko je samo trpio zbog tebe, zbog svakog od nas. A kako mu vraćamo? Je li se svako jutro zahvalimo na novom jutru koje nam je darovano, na kiši koja pada ili na suncu koje sja? Znamo se probuditi mrzovoljni te nam se ne da ni sa kim ne razgovarati, a to nije izlaz. Zar nam nije bolje kada se usprkos nezadovoljstvu i nedostatku sna probudimo, zahvalimo Gospodinu na novom danu i svemu što će nam on donjeti, stavimo smiješak na lice iako nam možda nije neki dan i time sebi i ljudima oko sebe omogućimo dobro jutro. Širiti Isusovu ljubav i radost je pozvan svatko od nas na svoj način. Bio to pozdrav čistačici, smiješak prodavačici, slučajnom prolazniku, suputniku u vlaku.
Tabita
Slika preuzeta: durmitor.wordpress.com
@Metanoia 